Škola za modu i dizajn, nositelj projekta Čarobnjak krojač, promovirala je slikovnice za slijepu i slabovidnu djecu ‘Čarobni ormar’.
Emotivan je bio posjet slijepih i slabovidnih učenika Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, koji su došli istražiti nove slikovnice namijenjene upravo njima.
Idejna začetnica projekta, školska knjižničarka Ksenija Banović, inspiraciju je pronašla u slikovnici ‘Baš imam sreće’. U njoj dječak govori o supermoći svoga brata koji može čitati i kad mama navečer ugasi svjetlo u sobi – i koji u svakom trenutku zna gdje mu je mama ostavila ključeve koje panično traži jer vidi ušima i čita prstima.
Projektni tim nastavnika i učenika, s koordinatoricama ravnateljicom dr. sc. Majom Dadić Žeravica i školskom knjižničarkom Ksenijom Banović, predstavio je svoj snažni zajednički rad prepun edukacija, a kako bi razumjeli svijet slijepih i slabovidnih osoba.
Osobito je bilo zanimljivo čuti od autorice teksta nastavnice hrvatskog jezika, Andreje Jureković Perković kako se razvila priča o Čarobnom ormaru gdje se ustalila ideja fokusa na tekstilnim materijalima budući da su taktilni te da bi priča trebala imati sinkronijsko – dijakronijski karakter, što znači da bi trebala pratiti povijesni razvoj materijala koji i danas imaju važnu ulogu u našim životima.
Velika vrijednost slikovnica je promocija zanimanja sektora Mode, tekstila i kože uz namjenu najosjetljivijoj publici, ali i široj budući da postoji audioverzija putem QR koda o djevojčici koja u razgovoru sa svojom obitelji uči o materijalima, uz dvostihe otisnute na lijevoj stranici slikovnice brajicom i latinicom.
Prilikom osmišljavanja koncepta ilustracija za taktilnu slikovnicu, akademska slikarica Marija Kasum vodila se mišlju da ilustracije prate sadržaj priče, da sadrže informacije, a opet da budu otvorene za interpretaciju. Ono što ovu priču čini drugačijom od standardnih ilustracija je to što sadržavanje informacija ne znači figurativno nabrajanje spomenutih elemenata pojedine priče, već unošenje taktilne dimenzije, koja zapravo postaje dominantna. Upravo ta promjena dominantne dimenzije je ono što je putovanje kroz ovo stvaranje učinilo bogatim i zanimljivim iskustvom budući da je u likovnom stvaranju polazna točka uvijek vizualna dimenzija, koja je sada stavljena na drugo mjesto.
Slikovnice je na promociji recenzirala Ivana Vinko, slijepa knjižničarka Hrvatske knjižnice za slijepe i slabovidne osobe.
