Što se događa s Jadranom kada se u njemu pojave vrste koje ondje prirodno ne pripadaju? Pitanje je to koje nije važno samo znanstvenicima i stručnjacima za zaštitu okoliša, već i ribarima čiji posao izravno ovisi o stanju morskog ekosustava.
Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković s partnerima kroz projekt ALIENA prate gdje se u Jadranu pojavljuju strane odnosno alohtone vrste, koliko ih ima i kako se šire. Cilj je razviti zajednički sustav praćenja i ranog upozoravanja koji bi mogao pomoći u pravodobnom prepoznavanju promjena u moru.
Strane vrste najčešće u nova područja stižu ljudskim djelovanjem, primjerice balastnim vodama brodova ili pričvršćene za njihove trupove.
Pritom nisu sve strane vrste automatski invazivne. Problem nastaje kada se uspiju nastaniti, proširiti i počnu negativno utjecati na domaće vrste, ekosustav ili gospodarske aktivnosti.
Za ribare je posebno važna dostupnost hrane u morskom hranidbenom lancu.
„Primjerice, ako troše isti izvor hrane, domaćim vrstama je ostaje manje, što je važno za vrste poput sitne plave ribe, resursa koji se koristi stoljećima“, objašnjava dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen iz Centra za istraživanje mora u Rovinju Instituta Ruđer Bošković.
Drugim riječima, promjena koja na prvi pogled izgleda kao pitanje ekologije može se s vremenom pretvoriti i u gospodarski problem za ribare.
Manje dostupne hrane za pojedine domaće vrste može utjecati na njihovu brojnost i raspodjelu, a time potencijalno i na ribolov te prihode onih koji od mora žive.
Morski orah već je u Jadranu
Jedna od vrsta koju znanstvenici proučavaju u okviru projekta ALIENA jest morski orah, rebraš podrijetlom iz zapadnog Atlantika koji danas živi i u Jadranu.
Morski orah hrani se zooplanktonom, važnom karikom hranidbenog lanca. Ako njegove populacije postanu velike, mogu povećati pritisak na izvore hrane o kojima ovise domaće vrste riba.
Zato znanstvenici nastoje utvrditi gdje se strane vrste pojavljuju, koliko su brojne te kako i kojom se brzinom šire.
Za ribare bi takvi podaci dugoročno mogli biti važni jer omogućuju bolje razumijevanje promjena u području u kojem obavljaju svoju djelatnost.
Cilj je reagirati što prije
Jedna od ključnih ideja projekta jest rano otkrivanje.
Što se neka potencijalno problematična vrsta ranije uoči, nadležnim institucijama ostaje više vremena za procjenu rizika i poduzimanje odgovarajućih mjera.
U okviru projekta ALIENA znanstvenici i institucije iz Hrvatske i Italije rade na zajedničkoj bazi znanja i usklađenijem sustavu praćenja stranih vrsta u Jadranu.
Terenska opažanja povezuju se s računalnim modelima koji procjenjuju kada okolišni uvjeti pogoduju prisutnosti i širenju pojedinih vrsta. Prva verzija prognostičkih alata već je razvijena, a modeli se provjeravaju podacima prikupljenima tijekom pilot-istraživanja u četiri područja Jadrana.
Za ribarski sektor takav pristup može imati dodatnu vrijednost jer se promjene u moru mogu pratiti sustavnije, umjesto da se na njih reagira tek kada postanu očite i kada su posljedice već prisutne.
U pomoć znanstvenicima mogu uskočiti i ribari
U praćenje promjena u Jadranu mogu se uključiti i građani, ali i oni koji svakodnevno borave na moru.
Ribari su pritom u posebno zanimljivoj poziciji. Oni velik dio godine provode na moru i mogu primijetiti vrste ili promjene koje bi znanstvenicima mogle biti važne za daljnja istraživanja.
Fotografije nepoznatih ili neuobičajenih morskih organizama, uz podatke o mjestu i vremenu opažanja, mogu se prijaviti putem aplikacije Crafting the Sea.
Takva opažanja ne znače automatski da je riječ o invazivnoj vrsti. Kako upozorava Daniela Marić Pfannkuchen, činjenica da neka vrsta prvi put bude zabilježena ne mora značiti da je ona nedavno stigla u Jadran. Moguće je i da je ondje živjela ranije, ali je tradicionalnim metodama nije bilo moguće prepoznati.
Upravo zato znanstvenici koriste i molekularne metode kojima mogu otkriti organizme koje je zbog njihove veličine, malobrojnosti ili sličnosti s drugim vrstama teško identificirati klasičnim metodama.
Za ribare zdravo more znači i očuvanje posla
Za hrvatske ribare stanje Jadrana nije apstraktna ekološka tema. O dostupnosti i stanju ribljeg fonda ovise ulovi, prihodi i budućnost brojnih malih ribarskih obrta i obitelji koje žive od mora.
Zato je praćenje stranih vrsta dio šireg pitanja – kako očuvati Jadran kao prostor koji može istodobno biti bogat biološkom raznolikošću i omogućiti održivu gospodarsku aktivnost.
Projekt ALIENA provodi se u okviru programa Interreg Italija-Hrvatska 2021.–2027., a ukupna vrijednost projekta iznosi 2,62 milijuna eura. Oko 2,1 milijun eura financira se iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
U projektu sudjeluje sedam partnera iz Hrvatske i Italije, među kojima su Institut Ruđer Bošković i Institut za oceanografiju i ribarstvo.
Za ribare bi pritom najvažnija poruka mogla biti jednostavna: što ranije znamo što se događa u Jadranu, to je više mogućnosti da se na promjene pravodobno pripremimo.
