Procjene su da je u sektoru građevine iz Hrvatske otišlo čak 60 tisuća ljudi, a u isti sektor došlo je 80 tisuća stranih radnika. Dakle, prema brojkama Hrvatska ima 20 tisuća više ljudi nego prije odlaska domaće rane snage. Ipak, nije sve tako bajno. Brojke nam idu u prilog, no nedostaje kvalificiranih ljudi. Upravo na tu temu progovorio je Saša Perko, magistar inženjer građevinarstva, koji nam je pojasnio koliko je ovaj problem zapravo velik za ovaj sektor, ali i otkrio kako se građevinari trebaju nositi s pronalaskom radnika i kako im treba pristupiti kako bi se oni zadržali.
„Ne bih rekao da je građevina na koljenima, unatoč izazovnoj situaciji s radnom snagom. Iako izazovi s pronalaženjem iskusnih i kvalitetnih radnika zaista postoje, zapravo bih rekao da je ovo najpovoljnije razdoblje za građevinu još od 2007. godine. Pritom mislim na količinu i veličinu projekata te na mogućnosti ugovaranja značajnih poslova. Trenutno se projekti odvijaju na više “frontova”, što je odlično za sektor jer mu osigurava diversifikaciju i veću stabilnost. Mnogo je aktivnosti na obnovi i sanaciji, posebno u Zagrebu, Petrinji i Sisku zbog potresa, a raste i broj energetskih obnova financiranih iz EU fondova. Također, puno se ulaže u infrastrukturu, a unatoč višim cijenama prodajnih kvadrata, stanogradnja je i dalje aktivna. U razdoblju od siječnja do kraja lipnja ove godine izdano je 2,9% više građevinskih dozvola u usporedbi s istim razdobljem lani. Rast je minimalan, ali s obzirom na okolnosti, značajan. Nedostatak kvalitetne radne snage predstavlja najveći izazov za sve građevinske kompanije, ali moramo proći tranziciju sličnu onoj kroz koju je Njemačka prošla 80-ih i 90-ih godina, kada su i naši roditelji odlazili raditi u Njemačku, kao što danas stranci dolaze raditi k nama. Ključno je raditi na integraciji i edukaciji tih zaposlenika, što je nužan, ali i prilično skup proces“, govori nam Saša Perko, magistar inženjer građevinarstva te direktor u DOMinvest grupi.
Pronalaženje kvalitetnog radnika danas je izuzetno izazovno, a pritom se ne misli samo na radnu snagu na gradilištu, već i na visoko obrazovane stručnjake, inženjere i arhitekte. Trenutno je vrijeme kada poslodavci moraju dokazivati da su upravo oni pravo radno mjesto za svakog zaposlenika kako bi ih privukli. Iako Saša Perko to vidi kao prednost, pojedine građevinske firme suočavaju se s mnogim poteškoćama u tom pogledu. Današnji zaposlenici ne fokusiraju se samo na plaću i financijske uvjete; iako su im oni vrlo važni, oni čine tek 50% kriterija koje razmatraju pri zapošljavanju. S dolaskom novih generacija, sve se više stavlja naglasak na razvoj i edukaciju kao ključne kriterije pri odabiru posla. Dugoročno, to je izvrsno za održivost industrije.
„Uvjeti koje radnici postavljaju raznoliki su. Oni uglavnom ovise o razini stručne spreme. Radnici na gradilištu obično donose odluke na temelju visine plaće, ali i dodatnih pogodnosti kao što su osiguran smještaj, plaćena prehrana, pokriveni troškovi prijevoza, riješene radne dozvole, plaćeni godišnji odmor i slično. Zaposlenici s višom stručnom spremom, osim financijskih uvjeta, cijene i organizacijsku kulturu, mogućnosti za edukaciju i napredak, fleksibilno radno vrijeme te dodatne pogodnosti poput bonusa, prigodnih nagrada, teambuildinga, službenog vozila, pokrivenih troškova goriva, mobitela i laptopa na korištenje. Oni također procjenjuju koliko im radno okruženje omogućava brzi napredak i kako organizacija može pozitivno utjecati na njihov karijerni razvoj. Naravno, financijski uvjeti igraju značajnu ulogu, a s porastom broja projekata i poslova, raste i potražnja za kvalitetnim radnicima, kojih je ipak ograničen broj“, objašnjava nam Perko.
Zapravo sve se promijenilo u odnosu na vrijeme kada su poslodavci govorili “ako nećeš ti, ima tko hoće”. Iako je sada izazovnije pronaći kvalitetnog zaposlenika, takvi poslodavci više neće moći opstati, jer s takvim načinom razmišljanja jednostavno neće preživjeti. Ključ uspjeha leži u tome da svi unutar organizacije djeluju kao tim. Danas se često kaže da je “doba zaposlenika” i da oni postavljaju uvjete. Na kraju krajeva, oni su ti koji obavljaju posao i prirodno je da imaju pravo postavljati uvjete.
„Rekao bih da je jednako teško pronaći radnike u svim područjima. Ako bih ipak morao nešto izdvojiti, onda su to keramičari i instalateri. Ono što je zaista izazovno je pronaći stručnog, radišnog i pouzdanog radnika. Situacija je takva da svaka tvrtka čuva svoje kvalitetne radnike kao “kap vode na dlanu” jer su im iznimno vrijedni i korisni. U slučaju majstora na gradilištu, situacija je drugačija nego kod inženjera. Inženjeri se brže zasite projekata ili poslova kod poslodavaca koji ne napreduju progresivno, bilo u organizacijskom smislu, u smislu inženjerskog razvoja ili po veličini projekata. Njih motiviraju novi izazovi, veća gradilišta i različita iskustva. S druge strane, majstori na gradilištu motivirani su poštovanjem prema njihovom radu, osjećajem da su cijenjeni te sigurnošću da rade u tvrtki koja je stabilna i osigurava stabilna financijska primanja“, objašnjava nam direktor iz DOMinvest grupe.
Kada bi trebali sažeti što je to „dobar radnik“ mogli bismo reći da se to sastoji od dva ključna elementa: usklađenosti s vrijednostima tvrtke i doprinosa vještinama koje su poslodavcu bitne, kao što su znanje, iskustvo, stručnost, komunikacija, efikasnost i slično. Takav radnik mora, prije svega, dijeliti i njegovati iste vrijednosti koje organizacija njeguje. Važno je da se radnik pridržava dogovora bez iznimki, preuzima odgovornost za svoje postupke i odluke, priznaje grešku kada se dogodi, ispravlja je i uči iz nje, bez traženja krivca. S druge strane, ako je, primjerice, na poziciji poslovođe na gradilištu, mora imati vještine vođenja ljudi, organizacije posla, kontrole kvalitete obavljenog rada, kao i komunikacijske i pregovaračke vještine. Ako posjeduje te vještine, ili barem one ključne, i uz to isporučuje rezultate koji se od njega očekuju, to znači da je on dobar radnik, smatra se u sektoru građevine.
Duljina edukacije novih radnika vrlo je individualna i ovisi o njihovom predznanju, ali i motivaciji. Ako se radi o radnicima bez ikakvog predznanja i iskustva u graditeljstvu, ali s velikom motivacijom za učenje, njihova edukacija traje od godinu do dvije dok ne postanu dovoljno samostalni da im nije potrebno stalno davati upute. No, da postanu potpuno profitabilni za kompaniju, vjerojatno će im trebati tri do pet godina. Motivacija za učenje i usvajanje novih vještina izuzetno je važna, a brzina učenja ključna. To je posebno važno u današnjem svijetu, gdje se tehnologija razvija nevjerojatnom brzinom.
„Kada govorimo o plaćama građevinskih radnika, rekao bih da se njihove plaće kreću između 1.500 i 1.800 € mjesečno. Ako se radi na projektu s kratkim rokovima i potrebom za prekovremenim radom, te se plaće mogu značajno povećati. Građevinski radnici najčešće se plaćaju po satnici. U Zagrebu satnice variraju od oko 7 €/h za pomoćne radnike do 12 €/h za visoko kvalificirane radnike koji obavljaju najzahtjevnije i tehnički najkompleksnije poslove. Danas su plaće radnika na gradilištu konačno u skladu s težinom i zahtjevnošću njihovog posla“, ističe Saša Perko koji smatra da se težina rada na gradilištu često podcjenjuje.
Dakle zaključak bi bio da hrvatska građevina nije baš „na koljenima“ po ovom pitanju, no svakako bi trebalo učiniti dosta stvari da se situacija popravi jer su ovo postali iznimno teški uvjeti za cijeli sektor. Možda bi se trebala izjednačiti ponuda i potražnja kako bi se trenutni kapaciteti građevinskih firmi uskladili s količinom posla, ili povećati broj i kvalitetu kvalificirane radne snage. Bilo bi dobro i da se ubrza korištenje napredne tehnologije jer poražavajući je podatak da je produktivnost u građevinarstvu trenutno na razini iz 1995. godine, dok je, primjerice, u industriji porasla za 80%. To je rezultat smjene radne snage u posljednjih desetak godina i vrlo spore prilagodbe tehnologije.
