Novi Zakon o obrtu donosi niz promjena za obrtnike, ali otvara i puno veće pitanje: zašto se ponovno uređuju pojedini dijelovi sustava, dok se ne dira ono što bi, prema mišljenju Ljiljane Ivković, trebala biti njegova ključna reforma – pravo obrtnika da sam odluči želi li biti član Hrvatske obrtničke komore?
O tome, među ostalim, za Obrtnik.hr piše Ljiljana Ivković, koja je prije 30 godina bila dio obrtničkog sustava. Obnašala je funkciju potpredsjednice Obrtničke komore Zagreb, koja je tada imala širu nadležnost i predstavljala obrtnike Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Bila je i članica Skupštine HOK-a. Iz te pozicije, ističe, imala je uvid u funkcioniranje sustava na različitim razinama i svjedočila odlukama koje su trajno obilježile hrvatsko obrtništvo.
Tri desetljeća poslije ponovno se vraća istom pitanju – gdje je strukturna reforma Hrvatske obrtničke komore? Upozorava da predložene izmjene donose određena praktična poboljšanja, od nastavka poslovanja obrta nakon smrti obrtnika i uvođenja obiteljskog obrta do promjena u komorskom doprinosu i obrazovanju, ali da pritom ostaje netaknuto pitanje koje smatra ključnim: treba li obrtnik imati pravo sam odlučiti želi li biti član komorskog sustava.
Upravo zato Ivković svoj osvrt ne svodi samo na pojedine članke novog Zakona o obrtu, nego otvara širu raspravu o ustroju, upravljanju, odgovornosti i budućnosti HOK-a – institucije koja danas predstavlja sustav s više od 140.000 aktivnih obrta i oko 250.000 zaposlenih.
Njezin tekst prenosimo u cijelosti:
Uvodno bih željela napomenuti činjenice iz prošlosti koje malo tko pamti. Kao osoba koja je prije 30 godina bila dijelom toga sustava, kao potpredsjednica OK Zagreb (tada je OK Zagreb objedinjavala obrtnike grada Zagreba i Zagrebačke županije), ali i članica Skupštine HOK-a, imala sam uvid u aktivnosti na svim razinama.
Svjedočila sam manipulaciji zakonima kada je HOK ostao bez gotovo 50 % vlasništva zgrade u Ilici 49. Svjedočila sam donošenju Zakona o povratu imovine oduzete za vrijeme jugokomunističke vladavine, kojim su obrtnici morali napustiti prostore koje su generacijama imali u zakupu. Svjedočila sam i ukidanju Obrtničkog mirovinskog fonda, kada je imovina obrtnika – novac, nekretnine i ostala imovina – pod nazivom reforme mirovinskog sustava oduzeta bez ikakvog otpora HOK-a.
To mi iskustvo daje za pravo da danas, 30 godina kasnije, napišem primjedbe na prijedlog novog Zakona o obrtu i postavim pitanje zašto političke stranke u Hrvatskoj već 20 godina najavljuju reformu HOK-a, ali je ne provode. Govorimo o sektoru koji je u svibnju imao više od 140.000 aktivnih obrta i 250.000 zaposlenih, odnosno 14 % svih zaposlenih u Hrvatskoj.
Čitajući predložene izmjene, ostaje mi pitanje: gdje je strukturna reforma same Komore?
Trostupanjski sustav ostaje, obvezni doprinos ostaje, uz smanjenu stopu, a istodobno se HOK-u povjerava izuzetno važna uloga u Majstorskoj školi.
O najavljenim zakonskim odredbama kojima se HOK pohvalio:
1. Majstorska škola
Tko predstavlja obrtnike, tko upravlja školom, tko postavlja standarde, tko ispituje i tko nadzire?
Ovo nadilazi sadašnje stanje i pokreće pitanje: je li dovoljno da predsjednik i potpredsjednici budu izabrani obrtnici ili institucija s javnim ovlastima i odgovornošću za obrazovanje budućih majstora zahtijeva profesionalnu upravu, stručne kompetencije, jasnu strategiju i mjerljivu odgovornost za rezultate?
Zato mislim da je, prije nego što HOK-u povjerimo još snažniju institucionalnu ulogu u obrazovanju budućih generacija obrtnika, vrijeme da otvorimo i pitanje je li sam model upravljanja HOK-om dorastao toj odgovornosti.
2. Jednostavniji nastavak poslovanja obrta nakon smrti obrtnika
Opravdana je izmjena koja uređuje kontinuitet poslovanja, ali nije razvojna mjera.
3. Uvođenje obiteljskog obrta
Zanimljiva je izmjena, ali ako nije dobro uređena, može stvoriti mnoge pravne nejasnoće: tko odgovara za obveze, što se događa kod izlaska člana, smrti ili razvoda?
4. Smanjenje komorskog doprinosa
Smanjenje komorskog doprinosa nije reforma institucije koja taj namet prima. Vrijedi otvoriti pitanje njezine organizacije, javnih ovlasti, odgovornosti za rezultate, a posebno modela upravljanja.
5. Nastavak obavljanja obrta uz pola starosne mirovine
To nije reformska tekovina HOK-a, već dio šireg mirovinskog uređenja rada svih umirovljenika.
Promjene su korisne i popravljaju funkcioniranje postojećeg sustava, ali ne odgovaraju na strukturna pitanja hrvatskog obrtništva.
I za kraj – nakon četvrt stoljeća obrtnici dobivaju nekoliko korisnih zakonskih popravaka, ponovno se uređuju instituti koje smo imali još 2001. godine, a najveća reforma komorskog sustava – pravo obrtnika da sam odluči želi li biti njegov član – i dalje se ne dira.
Ljiljana Ivković


