Za komiške ribare put prema Palagruži nikada nije bio samo natjecanje. O brzini njihovih falkuša ovisilo je tko će zauzeti najbolje mjesto, prvi izvući brod i započeti soljenje ribe, sušenje mreža i višednevni boravak na otoku. Više od četiri stoljeća poslije ta se priča ponovno ispisuje kroz Rotu Palagruzonu.
Kada su 74 komiške falkuše 12. lipnja 1593. godine zaplovile prema Palagruži, njihovi se ljudi nisu otiskivali na more zbog turističkog festivala. Za komiške ribare Palagruža je bila mjesto rada, a put do nje dio života koji je tražio dobro poznavanje mora, broda i vjetra.
Upravo iz te tradicije izrasla je Rota Palagruzona, danas jedan od najprepoznatljivijih događaja posvećenih maritimnoj baštini Komiže.
Regata se u kontinuitetu održavala sve do 1936. godine, a obnovljena je 2009. na inicijativu Kulturne ustanove Ars Halieutica. Od tada se održava kao festival mora, ali njezina temeljna priča ostaje ista – priča o komiškim ribarima i njihovim brodovima.
U vrijeme kada su falkuše bile radni brodovi, brzina je imala vrlo konkretnu svrhu.
Komiški ribari prema Palagruži su plovili u velikim skupinama, među ostalim i zbog zaštite od gusarskih napada. Najbrže posade dobivale su priliku zauzeti najbolja mjesta za izvlačenje brodova, soljenje ribe i sušenje mreža.

Nakon dolaska slijedili su dani ribarenja i života na Palagruži.
Zato pobjeda nije bila samo pitanje ponosa. Ona je mogla značiti bolji položaj za rad i bolje uvjete za opstanak ribarske obitelji.
Pobjednici Rote pamtili su se generacijama, a znanje o jedrenju, brodovima i moru prenosilo se dalje.
More je i ove godine pokazalo tko vodi glavnu riječ
Ovogodišnja Rota Palagruzona ponovno je podsjetila na jednu od temeljnih istina života na otoku – čovjek može napraviti plan, ali konačnu riječ često ima more.
Vjetar nije dopustio mnogim posadama da morem stignu do Komiže, a potom ni da krenu prema Palagruži. Zbog toga se program mijenjao gotovo iz dana u dan.
„Ove godine more nam nije išlo na ruku. Vjetar nije dopustio mnogim posadama dolazak do Komiže niti odlazak prema Palagruži, pa se program mijenjao gotovo iz dana u dan“, poručuju organizatori.
I upravo je ta prilagodljivost dio pomorske tradicije koju Rota želi sačuvati.
Život na otoku naučio je ljude prilagođavati se vjetru, neverama i nepredviđenim situacijama, bez odustajanja od onoga što ih povezuje s morem.
Među rijetkim posadama koje su ove godine morem uspjele stići do Komiže bila je gajeta Lojko s Hvara, koja se nakon festivala sigurno vratila kući.
Od ribarske regate do škole maritimne baštine
U 17 godina od obnove Rote organizatori su naučili da festival ne može ovisiti samo o tome hoće li vremenski uvjeti dopustiti plovidbu do Palagruže.
Zato se dio programa sve više seli u Komižu, gdje se kroz radionice, predavanja i praktične aktivnosti pokušava približiti život ljudi koji su nekada ovisili upravo o moru.
Ove je godine velik dio programa bio posvećen djeci, odraslima i suradnji udruga.
U Komižu su stigli članovi udruge Arzanà iz Venecije, Kanata iz Zadra i Hvar Metropola Mora, a festivalu se pridružila i Anne Nygren iz norveške udruge Forbundet Kysten.

U radionici „Ofalkono gajeta – falkuša od kolumbe do idra“ s djecom se slagala gajeta, dok je Udruga Kanata predstavila modele guca Belona i kroz radionice uspoređivala tehnike jedrenja na različitim dijelovima Jadrana.
To nije samo priča o starim brodovima. Riječ je o pokušaju da se sačuvaju znanja i vještine bez kojih ti brodovi nikada ne bi mogli biti ono što jesu.
Poseban dio programa bila je Rota isprid Purta, tijekom koje su gosti mogli zaploviti na falkušama.
Jer falkuša nije samo atraktivan drveni brod koji lijepo izgleda na fotografiji. Ona je nastala iz potreba komiških ribara i prilagođena životu na moru.
Zbog promjenjivih vremenskih uvjeta ove godine nije održano natjecanje, nego edukativno jedrenje.
Posade su zajedno plovile, uspoređivale falkušu i betinsku gajetu te razmjenjivale iskustva.
Na taj se način tradicija nije samo promatrala – ponovno se koristila na moru.
Ribarska tradicija završila je i na tanjuru
More i ribari ostavili su trag i u gastronomskom dijelu Rote.
Udruga Arzanà iz Venecije pripremala je bigole sa slanim inćunima, dok je nakon povratka s mora Damir Karuza iz Udruge Palagruza, uz pomoć gostiju iz Venecije, pripremio palagruški brujet.
Kroz hranu se tako nastavila priča o ribarskom životu, ulovu i povezanosti Komiže s drugim jadranskim sredinama.

Program je obuhvatio i predavanja, filmove, projekcije fotografija, kvizove i igre za djecu.
Na zidu Komune prikazan je film „Falkuša koja je osvojila svijet“, dok je Hrvoje Duvančić predstavljao fotografije i videosnimke nastale tijekom Rote.
U kaštelu Komuna održana su predavanja prof. dr. sc. Nikole Vuletića „Oprema tradicijskih jedara na hrvatskom Jadranu“ i prof. emeritusa Joška Božanića „Komiški memorandum duždu Venecije“.
Otvorena je i izložba fotografija posvećena maritimnoj baštini Komiže.
Za goste je organizirana plovidba do Biševa i posjet Modroj špilji, dok su posade do Biševa stigle gajetama.
Dok se Rota temelji na povijesnoj regati komiških ribara, posebno mjesto u ovogodišnjem programu imala je i regata gundula „Marijetina“.
Ove su godine sudjelovale 22 gundule i više od 40 žena, a prvo mjesto ponovno su osvojile prošlogodišnje pobjednice – Teuta i Marija.
I ta je regata dio iste šire priče: mora kao prostora rada, natjecanja, druženja i prenošenja znanja s jedne generacije na drugu.
Palagruža ostaje cilj koji se ne može uvijek dosegnuti
Ovogodišnja Rota nije završila onako kako je bilo zamišljeno. Vrijeme je promijenilo planove, natjecanje je zamijenjeno zajedničkim jedrenjem, a mnoge posade nisu stigle do Palagruže.
Ali možda upravo u tome i jest jedna od najvažnijih poruka Rote.
Komiški ribari nikada nisu mogli narediti moru kakvo će biti. Mogli su ga samo dobro poznavati, čitati vjetar i prilagođavati mu se.
Više od četiri stoljeća nakon prve zabilježene regate taj odnos prema moru i dalje živi.
Palagruža ostaje daleka i nepredvidiva, a Rota Palagruzona podsjetnik je na vrijeme kada je od brzine falkuše, znanja posade i milosti mora ovisio cijeli jedan način života.
Zato Rota nije samo priča o tome tko će prvi stići do Palagruže.
To je priča o komiškim ribarima, njihovim brodovima i znanju koje su ostavili iza sebe.


