Književnik Zoran Ferić u zagrebačkoj Tvornici kulture predstavio je svoju najnoviju zbirku priča “Spiderman“.
Naslov knjige, “Spiderman”, ujedno je i naslov zadnje priče u zbirci, koja se dalje dijeli na deset priča. To je priča koja je prva nastala, no posljednja je dovršena, i zaokružuje sve priče koje su nastajale tijekom zadnjih petnaestak godina, kazao je Ferić.
“Priče su nastajale neovisno jedna o drugoj, ali su se nastavljale jedna na drugu – one čine paukovu mrežu odnosa”, kazao je autor. Istaknuo je da nije kadar napisati kratku priču, već samo romane, pa tako i spomenuta priča “Spiderman” ima devedesetak stranica.
O duljini Ferićevih priča kritičarka Jagna Pogačnik kazala je da bi ubuduće teorija književnosti mogla dijeliti žanr na kratku priču i na Ferićevu kratku priču koja duljinom može biti roman, te na roman i Ferićev roman, koji je zapravo zbirka kratkih priča.
Dodala je da njegov opus u cjelini vrijedi da se kratka priča “ulančava”.
“Knjiga ima svoj specifičan ritam, tempo i balans. Kad ju pročitate do kraja je kao da ste pročitali labavi roman”, poručila je.
Zbirku, koja se sastoji od 10 priča, povezuje mali bazen tirkizne boje u dvorištu Zoranove kuće. Oko njega zbivaju se ispovijesti prijatelja – priče su, na ovaj ili ona način, vezane s bazenom, istaknuo je urednik knjige Dalibor Šimpraga, dodavši da se taj bazen u posljednjih pet godina pojavljuje u dvije Ferićeve knjige, čime je postao “književni topos”, bitno opće mjesto u njegovom stvaralaštvu.
“Ferić stvara nove književne prostore i rekreira stare. On gradi osobni muzej. Velik broj priča je u arealu oko stvarnog njegovog mjesta življenja – to je jedna mikrolokacija s još manjom mikrolokacijom bazena. Ferić je od svoje ulice stvorio kulturnu znamenitost“, poručio je Šimpraga.
Zoran Ferić književnik je i gimnazijski profesor hrvatskog jezika i književnosti. Objavio je pripovjedne zbirke “Mišolovka Walta Disneya” (1996.) i “Anđeo u ofsajdu” (2000.) te romane “Smrt djevojčice sa žigicama” (2002.), “Na osami blizu mora” (2015.), i druge. Njegova je proza zbog groteske, crnoga humora, bizarnih slučajnosti i morbidnih motiva znala naići na osudu kritičara. Zbog svoje pripovjedne vještine osvojio je brojne nagrade, a djela su mu prevedena na 10 jezika.
