Saborska rasprava vezana uz donošenje novog Zakona o obrtu danas je pokazala kako je sazrio trenutak da se hrvatske obrtnike napokon oslobodi prisilne članarine Hrvatske obrtničke komore (HOK).
Ono što je simptomatski, to od države traži i oporba i dio vladajućih.
Darko Klasić (HSLS) tako je poručio da hrvatskom gospodarstvu u ovom trenutku krize ne trebaju baš nikakvi dodatni nameti, pogotovo ne oni poput obveznih članarina HOK-u ili HTZ-u, ističući kako upravo oni najteže pogađaju male poduzetnike i obrtnike. Pritom je podsjetio kako je Hrvatskoj gospodarskoj komori ukinuta članarina.
Daliboru Pausu (IDS) sporno je smanjenje komorskog doprinosa za tek tri eura, kako je rekao “za vrijednost jedne kave”. Predložio je uvođenje dobrovoljnog varijabilnog dijela doprinosa u iznosu do 0,5 posto, za područne obrtničke komore i udruženja obrtnika te financiranje namjenskih i konkretnih projekata.
Kristina Ikić Baniček (SDP) ironično poručuje da bi primjereniji naziv predloženog zakona bio “Zakon o čudnovatom kljunašu”, ustvrdivši kako mu je jedini cilj smisliti opravdanje za postojanje glomazne i birokratizirane Hrvatske obrtničke komore.
Marin Živković (Možemo!) smatra “ciničnim” obrazloženje da će smanjenje komorskog doprinosa dovesti do povećanog angažmana, proaktivnosti i kvalitete HOK-a u pružanju usluga svojim članovima.
Nino Raspudić (Klub nezavisnih zastupnika) smatra da bi trebalo razmotriti oportunost obveznog komorskog doprinosa, ali i razmjernost zabrane rada nedjeljom za male obrtnike, naglašavajući kako omogućavanje 16 radnih nedjelja ne utječe jednako na velike trgovačke lance koji imaju više trgovina disperziranih u više mjesta, pa tako mijenjaju koja će koju nedjelju raditi, dok mali obrtnici imaju samo jednu.
Ivica Ledenko (Most) zatražio je jednostavnije propise, stabilnija pravila, manje birokracije, porezno rasterećenje i potpore za prijenos poslovanja među generacijama. Smatra da predložene izmjene neće bitno promijeniti položaj obrtnika.
Magdalena Komes (HDZ) kazala je da izmjene Zakona o obrtu stvaraju stabilniji i moderniji zakonodavni okvir. Ističe kako se smanjenjem doprinosa obrtnici rasterećuju, a da se istovremeno zadržava „funkcionalan sustav”.
Ukidanje obvezne članarine traži sve više obrtnika
Izmjene novog Zakona o obrtu donose određene pogodnosti za hrvatskog obrtnika o čemu smo pisali OVDJE, ali u prijedlogu Zakona nije izbrisano ono ključno što je puno prije saborskih zastupnika počelo kuhati među hrvatskim obrtnicima: Obvezna članarina, čije ukidanje zaziva sve više i više obrtnika diljem zemlje. Nezadovoljstvo je kulminiralo na javnoj raspravi. Obrtnici su putem e-savjetovanja masovno iznosili svoje nezadovoljstvo HOK-om tražeći ukidanje obvezne članarine. Obrtnica Ana-Marija Sudar Jotić tada je javno upozorila kako je Hrvatska obrtnička komora pokrenula kontra akciju u kojoj je svojim čelnicima i djelatnicima naložila da se uključe u javnu raspravu te pišući hvalospjeve o komorskom sustavu pokušaju sačuvati obveznu članarinu.
U nedostatku javnog prostora, obrtnici su i na društvenim mrežama počeli sve više izražavati svoje nezadovoljstvo Hrvatskom obrtničkom komorom. Pokrenuta je i inicijativa „Ukinimo HOK članarinu!“ U Facebook grupi „Paušalni obrtnici“ članovi su komentirali i plaće određenih djelatnika komorskog sustava za koje tvrde kako su nerealno visoke . Podsjetimo samo kako predsjedniku HOK-a Daliboru Kratohvilu, koji nije niti zaposlenik niti mora osam sati biti na poslu, obrtnici svakog mjeseca plaćaju “nagradu” od 2500 eura neto. Uz to, 24 sata i 365 dana u godini na raspolaganju ima službeni automobil hrvatskih obrtnika te njihovu karticu za gorivo koju može bez limita peglati.
I to nije sve. Samo zato jer je šef HOK-a Kratohvil je i član Turističkog vijeća Hrvatske turističke zajednice (HTZ) za što također prima novčanu naknadu.
A obrtnici, kada dođu izbori za šefa HOK-a, istog nemaju niti pravo smijeniti u slučaju nezadovoljstva njegovim radom – po principu jedan član jedan glas, kao što to primjerice ima Hrvatska poljoprivredna komora. Dakle, kao članovi nemaju niti PRAVO glasa, ali imaju OBVEZU plaćati članarinu instituciji koju vodi i koja mu isplaćuje pozamašan novac. Direktno iz njihovih džepova.
Kome sve i za što točno HOK isplaćuje novac svojih članova koji stiže u milijunskom iznosu, obrtnici ne znaju niti za to postoje javno dostupni podaci.
Tu je Hrvatska obrtnička komora i dalje ostala privilegirana, za razliku od njezinih članova koji su uspoređujući s onima iz Hrvatske gospodarske komore (HGK), potpuno diskriminirani. Naime, više od četiri godine na snazi je zakon napravljen po mjeri znatno većih poduzetnika. Prema Zakonu o HGK, više od 97% hrvatskih tvrtki nema obvezu plaćanja članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori. Riječ je o takozvanim tvrtkama iz I. skupine koji se mogu odlučiti za dobrovoljno plaćanje jer ono im, kako tvrde iz HGK donose brojne koristi.
„Kamen po kamen palača, zrno po zrno pogača…“
Država i HOK-u treba ukinuti prisilnu naplatu članarine pa „zadovoljni obrtnici“ mogu plaćati koliko žele. Ipak živimo u demokraciji i na slobodnom tržištu pa neka Komora troši novac dobrovoljaca kako želi.
A javne ovlasti koje ima HOK, država uvijek može preraspodijeliti nekoj agenciji, ministarstvu ili uredu državne uprave.
Novi Zakon o obrtu prema kojem se komorski doprinos smanjuje za 25 posto tako je samo početak kraja rastrošnog komorskog sustava. I potpunog ukidanja obvezne članarine.
Komentirajući iznos bez kojeg će HOK ostati ovim izmjenama Zakona o obrtu, državni tajnik Ministarstva gospodarstva Ivo Milatić rekao je sve.
„Kamen po kamen palača, zrno po zrno pogača – 3,6 milijuna eura je to, ako mislite da to nisu neki novci, ja mislim da jesu”, poručio je Milatić.
I možda dao odgovor na naše pitanje:
Je li HOK, kao što je to uspio HGK, uopće sposoban preživjeti prve sljedeće izmjene Zakona o obrtu?
Foto: Ilustracija
