Vodstvo HOK-a ušlo je u posljednju godinu mandata koji je obilježen nizom propusta i sustavnog nečinjenja te bavljenja samim sobom.
Jer u toj igri prijestolja nije lako opstati. Treba pomiriti različite interese među onima koji te sutra mogu ugroziti i po potrebi ih na vrijeme izbaciti iz igre. Velika većina obrtnika, običnih smrtnika, teško da će ikada doći u priliku igrati u toj “prvoj ligi”. Ipak su oni na terenu i plaćanjem obveznog komorskog doprinosa trebaju osigurati da toj ekipi ne prifali ni ptičjeg mlijeka. A ono bi sad moglo dobro doći – jer stiže vrijeme otriježnjenja i polaganja računa.
Bliže se novi izbori za čelne ljude, na svim nivoima komorskog sustava – od sekcija, preko cehova i udruženja, područnih komora do krovne Hrvatske obrtničke komore. Sada se treba obratiti napaćenom članstvu i barem mu pro forme reći da se imaju i oni sami sada prilike uključiti u izbore (uz uvjet da ne daj Bože duguju koju ratu obrtničke članarine), ne bi li obrtništvo učinili boljim. Da ono treba svježu krv, ljude koji će svoj privatni interes staviti sa strane i nešto dobroga učiniti za svoju braću obrtnike. Kad već oni sami nisu.
I sve će im to osobno reći njihov predsjednik Dalibor Kratohvil koji je upravo jučer putem Facebooka najavio kako će zajedno sa svojom desnom rukom, glavnom tajnicom Violetom Jelić, obići cijelu Lijepu Našu. Svih 20 područnih komora i 111 udruženja obrtnika.
Neće mu biti lako, ali nekako će to odraditi jer ipak je ovo izborna godina, a on želi dobiti još jedan dobro plaćeni mandat pa kampanju treba na vrijeme započeti. Makar i na teret hrvatskih obrtnika.
“Naša dužnost je da budemo jedinstveni, uigrani, proaktivni pri pružanju usluge i pomoći našim članovima”, poručio je predsjednik Kratohvil.
Ali o tome koliko je zapravo HOK proaktivan pri pružanju usluge svojim članovima doznat ćete upravo u ovom članku.
Spasiti što se može
Iako im je 5 do 12 već odavno prošlo, vodstvo Hrvatske obrtničke komore sjetilo se, kad već nisu u stanju mijenjati nesposobne između sebe, da bi možda na samom kraju neuspješnog mandata i za vrijeme ove izborne kampanje trebalo unijeti kakve kozmetičke promjene (da se obrtnički izrazimo) unutar “Stručne službe” pa makar to hrvatskim obrtnicima bio dodatan i potpuno nepotreban trošak.
Zamislite da šećete bespućima te javne obrtničke kuće, idete od vrata do vrata pa čitate te puste nazive radnih mjesta. I pitate se, onako retorički, pa tko sve to plaća? I onda dođete do PR Odjela, djelatnika čiji je zadatak svaki potez HOK-a i predsjednika Kratohvila prikazati na najbolji mogući način. Koliko god to zvuči nemogućom misijom. Budimo iskreni do kraja. To je u ovoj instituciji školski primjer Sizifovog posla. Po definiciji to znači posao koji je besmislen, uzaludan i bez trajnog rezultata, ma koliko se trudio onaj koji ga obnaša.
Jer popraviti imidž nekome tko parazitira nad obveznim komorskom doprinosom i vodstvu koje je samo sebi dovoljno, ne može niti sam James Bond u ulozi PR-ovca…
Inflacija djelatnika
Dok koračate dugim uskim hodnikom – pod majstora parketara cijelo vrijeme škripi, a pod nogama vam, baš kao kralju, tepih crveni.
Dolazite do vrata na kojima piše: Maja Popović, voditeljica Odjela za odnose s javnošću i protokol.
Maja je šefica bivšoj glasnogovornici HOK-a Vesni Biondić Jeleč, koja sada obnaša funkciju Savjetnice za odnose s javnošću i protokol te Amonu Remenaru, također savjetniku za odnose s javnošću i protokol HOK-a.
Iako njih troje kao djelatnici zaposleni na puno radno vrijeme istovremeno pružaju usluge vezane uz odnose s javnošću i protokol, HOK-u to, očito, nije dovoljno.
Komora tako donosi Odluku da će na puno radno vrijeme zaposliti još jednog djelatnika koji bi također trebao pružati uslugu za odnose s javnošću i protokol. Ali ne u postojećem Odjelu za odnose s javnošću i protokol, već u Službi za odnose s javnošću i protokol te uz to postati i njezin voditelj.
Da, dobro ste čuli. U vrijeme kada bi se troškovi trebali maksimalno racionalizirati, uoči donošenja novog Zakona o obrtu i neizvjesne budućnosti komorskog sustava, HOK odlučuje duplicirati organizaciju za potpuno identične poslove i nazive radnih mjesta. Tako nešto na pamet ne bi palo ni pijanim milijarderima. Jer teško da bi baš toliko rasipavali vlastiti novac. Dobro, HOK ipak ima javne ovlasti pa to može činiti i trezven na račun hrvatskih obrtnika.
Hrvatski obrtnici kao krave muzare
Umjesto da je Komori palo na pamet možda nešto ušparati za crne dane, koji će im kad tad doći, jer i državi je neugodno gledati na koji način troše komorski doprinos. Ali HOK samo besramno nastavlja peglati tu već izlizanu obrtničku karticu. Njihov šef Kratohvil, 24 sata i 365 dana u godini ima i troši službeni automobil hrvatskih obrtnika te njihovu karticu za gorivo koju može bez limita peglati.
To je osobito korisno kad u izbornoj godini moraš početi lobirati i na terenu obići što više kolega, a najdraži su oni koji sjede u Skupštini i mogu odlučiti tko će biti novi predsjednik HOK-a.
Uz nabrojane povlastice nije zanemarivo ni to što obrtnici Kratohvilu svakog mjeseca plaćaju “nagradu” od 2500 eura neto koju koristi umjesto plaće jer ipak on ne treba svih 8 sati biti na radnom mjestu među svojim djelatnicima stručne službe. Praktički niti svaki dan raditi.
Čeka se racionalna odluka zakonodavca
Ali što ako država uvaži činjenicu da se HOK potpuno odvojio od svojih članova te ih nakon svega ovog oslobodi prisilnog članstva?
To bi bila odgovorna i racionalna odluka zakonodavca koji osjeća raspoloženje hrvatskih obrtnika. Vrijednih i radišnih ljudi koji znatno doprinose punjenju državnog proračuna, a koji su pasivnošću i rastrošnošću “svoje” krovne organizacije više nego frustrirani.
Ako članstvo u HOK-u postane dobrovoljno, što mnogi zazivaju i država upravo sada može elegantno riješiti novim Zakonom o obrtu koji samo što nije donesen, oni koji će dragovoljno plaćati komorski doprinos moći će se na prste nabrojati. To bi HOK prizemljilo i napokon natjeralo da se probudi iz dugog zimskog sna, u kojem na štetu obrtnika nije bilo hibernacije (npr. medo zimi nije potpuno uspavan, on hibernira i živi od vlastitih zaliha. Ne troši dodatne resurse, ne mokri i ne obavlja nuždu).
Jedino bi ukidanje obveznog komorskog doprinosa i uvođenje instituta dobrovoljnog članstva motiviralo HOK da obrtnicima vrati izgubljeno povjerenje te počne djelovati po tržišnim principima, baš kao što to svakoga dana i čistih ruku čine njegovi članovi.
Upravo je zato budućnost radnog mjesta šefa Službe za odnose s javnošću i protokol više nego neizvjesna. Komora bi bila prisiljena ići u rezanje troškova i ukidanje mnogih pozicija.
Takav se scenarij u HOK-u već jednom dogodio.
Zbog svega ovog nameće se pitanje namješta li HOK nekome ovo vodeće, makar i na klimavim nogama radno mjesto? Natječaj traje do sutra, 9. veljače, nakon čega će stvari biti jasnije.
Možda je indikativno upravo to što HOK za tako visoku poziciju u stručnoj službi komorskog sustava traži radnika s toliko skromnim iskustvom. U tekstu natječaja, naime, stoji kako je za kandidata s visokom stručnom spremom uvjet samo tri godine radnog iskustva! Čak ne piše niti onaj minimum minimuma, da je uvjet iskustvo na poslovima odnosa s javnošću. Piše samo da je to prednost pa ih prilikom zapošljavanja ne obvezuje ništa!
Na taj način mogu zaposliti doslovno bilo koga i s bilo kakvim radnim iskustvom.
Da da, dobro ste čuli. To su uvjeti HOK-a za šefa/šeficu Službe za odnose s javnošću i protokol.
Pa čemu onda služi “stručna služba” HOK-a koja nije u stanju raspisati natječaj koji će osigurati da im tako visoko rangirani djelatnik ima barem visoku stručnu spremu s 5 godina iskustva na vodećim poslovima u odnosima s javnošću i/ili protokolu čijom Službom upravlja. A oni u natječaju još dodaju i kako im je za tog djelatnika dovoljna čak i viša stručna sprema (VŠS) s 8 godina radnog iskustva, opet ne navodeći kojeg.
Da se tako nešto dogodi u državnoj ili javnoj službi, svi bi se digli na noge.
Ali ne i u HOK-u čiji dizači ruku iz Predsjedništva, Upravnog odbora i Skupštine (čast iznimkama) imaju očito toliko niske kriterije da im je sve ovo sasvim OK.
I zar će s ovim novim podizanjem ruku doista popraviti loš imidž?
Ili će njihova poslušnost dotaknuti novo dno.
