U kolovozu je zabilježen povijesni satni maksimum od 3400,5 MWh, a ljetna vršna potrošnja prvi je put prestigla zimsku. Turizam, klima-uređaji i sve veća elektrifikacija gospodarstva dodatno pritišću mrežu.
Hrvatska ulazi u novu energetsku stvarnost. Najveća opterećenja elektroenergetskog sustava više nisu rezervirana za zimu – ljetni maksimumi potrošnje sada su ih prestigli.
Prema podacima Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS), u kolovozu ove godine zabilježen je povijesni satni maksimum od 3400,5 megavatsati (MWh), i to u 21 sat.
Promjena nije slučajna. Nekada su zimski maksimumi bili znatno viši od ljetnih, no razlika se posljednjih godina smanjivala zbog toplijih zima, sve toplijih ljeta i snažne turističke aktivnosti. Istodobno se proširila uporaba klima-uređaja, a sve više poslovnih i stambenih sustava prelazi na električnu energiju.
Brojke najbolje pokazuju koliko se odnos promijenio. Najveća satna potrošnja tijekom zime 2023./2024. iznosila je 2905 MWh, zime 2024./2025. 3052 MWh, a prošle zime 3264,2 MWh. Ljetni maksimum 2024. dosegnuo je 3362,8 MWh, prošle godine 3150,1 MWh, dok je ovogodišnjih 3400,5 MWh postalo novi rekord.
Potrošnja raste, a vrhunac dolazi navečer
Ukupna potrošnja također pokazuje uzlazni trend. U prvih sedam mjeseci 2024. Hrvatska je potrošila 10,436 milijuna MWh električne energije, godinu poslije 10,530 milijuna, a ove godine 10,632 milijuna MWh.
Ovogodišnja potrošnja tako je u tom razdoblju bila oko jedan posto veća nego lani i 1,9 posto veća nego 2024.
Posebno je snažan bio početak godine. U siječnju je potrošnja dosegnula 1,834 milijuna MWh, što je 7,7 posto više nego u siječnju 2025. i 10,5 posto više nego u siječnju 2024.
Ljetna slika ipak je nešto složenija. Lipanjska potrošnja posljednje se tri godine nije bitno mijenjala, dok je ovogodišnji srpanj s 1,662 milijuna MWh bio tek neznatno iznad prošlogodišnjih 1,654 milijuna, ali oko osam posto ispod rekordnog srpnja 2024., kada je potrošeno 1,806 milijuna MWh.
HOPS pritom upozorava da nije moguće jednostavno povezati toplinski val i ukupnu potrošnju. Na nju utječu dan u tjednu, trajanje toplinskog vala, vlažnost, vjetar, blagdani, ali čak i veliki sportski događaji.
Za poslovanje je posebno važan podatak da je ljeti najveće opterećenje mreže između 20 i 22 sata. U dijelu dana između 12 i 15 sati stvarna potrošnja također može biti vrlo visoka, ali je tada dio potreba pokriven vlastitom proizvodnjom, prije svega iz sunčanih elektrana.
To je važno jer pokazuje kako se mijenja i uloga poduzetnika u elektroenergetskom sustavu. Tvrtke koje proizvode dio vlastite energije više nisu samo potrošači, nego sve više postaju i proizvođači.
Turizam i klima-uređaji mijenjaju sliku
Ljeti se opterećenje sustava dodatno pomiče prema turističkim područjima. Veći broj stanovnika i gostiju, intenzivnija poslovna aktivnost te potreba za hlađenjem stvaraju snažan pritisak na lokalne distribucijske mreže.
U pojedinim područjima odnos ljetne i zimske potrošnje može dosegnuti čak 5:1.
Za obrtnike i poduzetnike to nije samo pitanje stabilnosti elektroenergetskog sustava. Za mnoge je riječ i o sve važnijoj stavci poslovnih troškova. Ugostiteljstvo, trgovina, proizvodnja, apartmanski i hotelski smještaj, radionice i drugi poslovni objekti tijekom toplinskih valova troše znatno više energije za hlađenje.
Istodobno, klima-uređaji i dizalice topline sve češće nisu samo uređaji za hlađenje nego i za grijanje. Inverter klima-uređaji, primjerice, mogu se koristiti za grijanje i u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Hrvatska zato istodobno dobiva više proizvodnih kapaciteta i veću potrebu za električnom energijom.
Solar raste brže od mreže
Najveća promjena događa se u solarnoj energiji. Hrvatska danas ima oko 6300 MW ukupne instalirane snage proizvodnih kapaciteta, oko 2000 MW više nego prije nekoliko godina. Obnovljivi izvori u 2025. činili su 74,1 posto domaće proizvodnje električne energije.
Instalirana snaga solarnih elektrana početkom ove godine dosegnula je oko 1500 MW, čime je solar prvi put prestigao vjetar.
Rast proizvodnje još je izraženiji. Solarne elektrane proizvele su 2015. svega 53.000 MWh, dok je proizvodnja 2025. dosegnula 1,045 milijuna MWh. Samo tijekom jedne godine, od prosinca 2024. do prosinca 2025., u pogon je pušteno više od 400 MW novih solarnih kapaciteta.
No upravo tu nastaje novi problem: mreža ne raste dovoljno brzo da bi pratila proizvodne kapacitete.
Prema HGK-u, na mrežu HEP-ODS-a u veljači ove godine bilo je priključeno oko 44.000 sunčanih elektrana, dok se proizvodni projekti u prosjeku realiziraju oko tri puta brže od jačanja prijenosne i distribucijske mreže.
Zagušenja, nedostatak kapaciteta za prihvat novih elektrana i starost dijela mreže mogli bi zato postati jedno od ključnih ograničenja daljnjeg razvoja.
Pitanje konkurentnosti
Pritom hrvatsko gospodarstvo zasad raste brže od potrošnje električne energije. HGK ističe da BDP posljednjih godina raste oko tri do četiri posto godišnje, dok je ukupna tuzemna potrošnja električne energije u 2025. porasla manje od jedan posto.
Takav se trend naziva decoupling, odnosno razdvajanje gospodarskog rasta od rasta potrošnje energije. Veća energetska učinkovitost i sve veći udio uslužnih djelatnosti, turizma i drugih manje energetski intenzivnih sektora zasad omogućavaju stvaranje veće dodane vrijednosti uz relativno manju potrošnju.
No budućnost bi mogla donijeti drugačiju sliku.
Elektrifikacija prometa, grijanja i industrijskih procesa, podatkovni centri, digitalizacija i sve šira primjena umjetne inteligencije povećavat će potrebu za električnom energijom. Potrošnja je već u prvom tromjesečju ove godine bila 2,2 posto veća nego u istom razdoblju 2025.
Zbog toga će za poduzetnike sve važnije postajati kako i kada troše električnu energiju, a ne samo koliko je troše.
Vlastite sunčane elektrane mogu smanjiti preuzimanje energije iz mreže tijekom dana, dok baterijski spremnici omogućuju pohranu viška proizvodnje i njegovo korištenje u večernjim satima, kada je mreža najopterećenija.
HEP upravo zato uz nove solarne projekte razvija i baterijske spremnike. Sunčana elektrana Korlat, priključne snage 75 MW, već je počela s redovnom proizvodnjom, dok je projekt sunčane elektrane Sukošan, snage 45 MW, u visokoj fazi pripreme.
Dugoročno bi fleksibilnosti sustava trebali pridonijeti i novi hidroenergetski projekti, poput HES-a Kosinj i RHE/CHE Vinodol, kao i drugi oblici pohrane energije.
Povijesni rekord od 3400,5 MWh zato nije samo statistički podatak o jednom vrućem kolovoškom danu. On pokazuje da se mijenja način na koji Hrvatska troši električnu energiju.
Za obrtnike i poduzetnike poruka je prilično jasna: energija će sve više biti pitanje konkurentnosti, a ulaganje u vlastitu proizvodnju, energetsku učinkovitost i pametno upravljanje potrošnjom moglo bi postati jednako važno kao ulaganje u opremu, tehnologiju i radnu snagu.
