Hrvatska industrija u idućih osam godina trebala bi dobiti gotovo 3 milijarde eura ulaganja. Vlada je donijela Nacionalni plan razvoja industrije od 2027. do 2034. godine i prvi akcijski plan njegove provedbe do 2030.
Dokument postavlja ciljeve za ono što bi hrvatska industrija trebala biti do 2034. – produktivnija, više usmjerena izvozu, digitalizirana, energetski učinkovitija i otpornija na poremećaje.
No iza općih formulacija kriju se i konkretne brojke.
Vlada želi povećati udio prerađivačke industrije u hrvatskom gospodarstvu, ubrzati digitalizaciju poduzeća i povećati ulaganja u istraživanje i razvoj.
Gotovo 3 milijarde eura do 2034.
Ukupan procijenjeni trošak provedbe Nacionalnog plana od 2027. do 2034. iznosi 2,998 milijardi eura.
Najveći dio novca trebao bi biti uložen u prvom razdoblju.
| Razdoblje | Planirana ulaganja |
|---|---|
| 2027. – 2030. | oko 1,9 mlrd. € |
| 2031. – 2034. | više od 1,1 mlrd. € |
| Ukupno | 2,998 mlrd. € |
Akcijski plan do 2030. vrijedan je procijenjenih 1,87 milijardi eura.
Novac bi se trebao osiguravati iz državnog proračuna, fondova Europske unije i drugih dostupnih izvora financiranja.
Najveći godišnji investicijski intenzitet predviđen je za 2029. godinu, kada bi ulaganja trebala dosegnuti oko 642 milijuna eura.
Što Vlada želi promijeniti?
Novi industrijski plan nije usmjeren samo na povećanje proizvodnje. Ideja je da hrvatske tvrtke proizvode više i konkurentnije proizvode, uz veću dodanu vrijednost.
Plan je podijeljen u tri velika cilja:
| Cilj | Što se želi postići |
|---|---|
| Konkurentna industrija | Veća produktivnost, konkurentnost i izvoz |
| Čista industrija | Dekarbonizacija, energetska učinkovitost i obnovljivi izvori |
| Otporna i sigurna industrija | Veća otpornost, istraživanje, razvoj i ulaganja u strateška područja |
Najveći naglasak pritom je na prerađivačkoj industriji, koju Vlada vidi kao temelj povećanja proizvodnje i izvozne konkurentnosti.
Jedan od konkretnih ciljeva jest povećati udio bruto dodane vrijednosti prerađivačke industrije u BDP-u.
Trenutačno iznosi 10,6 posto, a cilj za 2034. je 12,5 posto. To nije samo statistička promjena. Za gospodarstvo bi značilo da veći dio vrijednosti koju Hrvatska stvara dolazi upravo iz proizvodnje.
Drugi važan cilj odnosi se na digitalizaciju.
Indeks digitalne intenzivnosti trebao bi porasti s 24,4 na 31 posto.
Ključne brojke do 2034.
| Pokazatelj | Sada | Cilj 2034. |
|---|---|---|
| Udio BDP-a koji stvara prerađivačka industrija | 10,6 % | 12,5 % |
| Indeks digitalne intenzivnosti | 24,4 % | 31 % |
| Ulaganja u istraživanje i razvoj u BDP-u prerađivačke industrije | 1,65 % | 2,8 % |
Upravo bi ulaganja u istraživanje i razvoj trebala biti jedan od temelja otpornije industrije.
Drugi dio plana odnosi se na ono što će za proizvodne tvrtke biti sve važnije – trošak energije i emisije.
Vlada planira poticati energetsku učinkovitost, elektrifikaciju proizvodnje, skladištenje energije i korištenje čistih tehnologija.
U planu se posebno spominju i vodik te druga rješenja za smanjenje emisija. Cilj je da industrijska proizvodnja bude manje ovisna o fosilnim gorivima i energetski učinkovitija.
Za proizvođače to istodobno znači pritisak, ali i potencijal za ulaganja u novu opremu, energetske sustave i tehnologiju.
Zašto je produktivnost toliko važna?
Ministar gospodarstva Ante Šušnjar poručio je da hrvatska industrija mora povećati produktivnost i dodanu vrijednost, ubrzati digitalizaciju i automatizaciju te se snažnije uključiti u međunarodne lance vrijednosti.
To je posebno važno za hrvatske proizvođače koji se na europskom tržištu ne mogu dugoročno natjecati samo nižom cijenom rada.
Veća produktivnost znači da poduzeće s istim ili manjim brojem ljudi može proizvesti više, kvalitetnije i konkurentnije.
Zato će ulaganja u strojeve, automatizaciju, digitalne sustave i znanje biti među ključnim dijelovima industrijske politike.
Što plan znači za poduzetnike?
Za industrijske poduzetnike najvažnije pitanje neće biti sam dokument, nego koji će konkretni natječaji, potpore i investicijski instrumenti iz njega proizaći.
Vlada najavljuje ulaganja u modernizaciju i digitalizaciju industrije, povećanje proizvodnih kapaciteta, razvoj novih tehnologija, zelenu tranziciju te razvoj digitalnih i zelenih vještina.
Za mala i srednja proizvodna poduzeća to bi moglo otvoriti prostor za ulaganja u:
- novu proizvodnu opremu i strojeve
- automatizaciju proizvodnje
- digitalizaciju poslovanja i proizvodnih procesa
- energetsku učinkovitost
- obnovljive izvore energije
- razvoj novih proizvoda
- istraživanje i razvoj
- povećanje proizvodnih kapaciteta.
Hoće li se plan pretvoriti u stvarni poticaj industriji ovisit će upravo o tome koliko će ti instrumenti biti dostupni poduzetnicima i koliko će procedura za njihovo korištenje biti jednostavna.
„Ovo nije samo deklarativni dokument“
Premijer Andrej Plenković rekao je da je cilj modernizirati i digitalizirati industriju te je učiniti čistom, energetski učinkovitom, otpornom i otvorenom inovacijama.
Ministar Šušnjar naglasio je da plan treba uspostaviti jedinstven strateški okvir za razvoj hrvatske industrije.
„Hrvatska industrija mora povećati produktivnost i dodanu vrijednost, ubrzati digitalizaciju i automatizaciju, provesti zelenu transformaciju i snažnije se uključiti u međunarodne lance vrijednosti“, rekao je Šušnjar.
Dodao je da tri prioriteta nisu odvojena jer konkurentna industrija mora istodobno biti tehnološki napredna, održiva i sposobna odgovoriti na buduće poremećaje.
Prema njegovim riječima, plan nije samo deklarativan dokument jer iza postavljenih ciljeva stoje konkretni instrumenti i ulaganja.
Najvažnije tek dolazi
Nacionalni plan postavlja okvir do 2034., ali za poduzetnike će puno važniji biti njegovi konkretni programi i natječaji.
Prvih 1,9 milijardi eura planiranih za razdoblje od 2027. do 2030. pokazat će koliko je industrijska strategija spremna prijeći iz dokumenta u stvarna ulaganja.
Za hrvatske proizvođače pritom će biti ključno nekoliko pitanja: koliko će novca biti dostupno, tko će ga moći dobiti i koliko će jednostavno biti doći do njega.
Ako ulaganja doista ubrzaju modernizaciju, digitalizaciju i razvoj novih proizvoda, cilj povećanja konkurentnosti hrvatske industrije mogao bi dobiti konkretnu podlogu.
Zadrže li se samo na strateškim dokumentima i složenim procedurama, tri milijarde eura ostat će prije svega samo velika brojka na papiru.
