Mato se vodi onom – kad je radnik dobro plaćen, zadržat ćeš ga. Kaže, posla ima dovoljno, odlaze na teren po preporuci bivših klijenata, potegnu i do Zadra, Krka, Vira, gdje je radio sa svojim bratićem, no uglavnom izbjegavaju takve rute iz razloga što i ovdje ima sasvim dovoljno posla.
Drago mu je da je sin tu, da se ozbiljno uhvatio obiteljskog obrta i smatra kako mu ne treba Njemačka, nego ima sve tu u Pakracu. Njegov obrt, J-M instalacije, obavlja sve radove povezane s grijanjem, klimatizacijom te vodovodnim i plinskim instalacijama.
“Prokleti nismo, koliko imamo to nam je dovoljno. Znaš kako kažu, mala firma – mali problemi, velika firma – veliki problemi. Ja to nekako vidim da je isto imati tri ili deset zaposlenika, većim brojem to prerasta u nekakvu megalomaniju. Ne patim ja ni za džipovima niti za bazenima, mene ispunjava dobro društvo, sjesti s njima, pojesti, popiti i živjeti. Dečke isto doziram, ne mogu ih ‘satrat’ jer trebaju mi i sutra, zar ne?
Više preferiram odnos kao da smo kolege, a ne im glumiti nekakvu strogoću i policajca nad njima, mada se znalo dogoditi da i ja nekad zagalamim na obojicu, dok se pred praktikantom mogu suzdržati. Temperamentan sam, ali znaju da nije ništa zlonamjerno. Nemam ni auto neki luksuzni, imam ovaj radni koji mi treba za posao, radni i paradni”, našalio se.
“Nismo se nikad morali puno reklamirati, niti nam to treba, 90 posto posla radimo zahvaljujući preporukama i to ne govorim iz ružičastog balončića nego je stvarno tako. Vjerujem da ćemo tako nastaviti raditi i dalje, najbitnija stvar je odraditi posao u dogovorenom roku, to nam je najveća prednost i po tome se pozna kvaliteta majstora. Mene u većini slučajeva ljudi ni ne pitaju koliko će ih koštati moja usluga, zanima ih samo mogu li doći napraviti. Naravno da je to i pokazatelj kako kronično nedostaje takvih djelatnika i takve struke, pogotovo za plinske instalacije.
Ovaj krug ljudi koji postoji ne smatram konkurencijom nego mi je drago da postoje, a zdravim ljudskim odnosima si uspijemo međusobno i pomoći”, sročio je. Malo je ovlaštenih instalatera na području Pakraca i Lipika, a i ostali su više okupirani servisom, dok su njegovoj ekipi primarnije preinake instalacija i izrada novih. U današnja vremena, zanimanja povezana s radovima oko vode, grijanja, plina, zavarivanja i klimatizacije su deficitarna.
Slobodno ti napiši, ako ima koji samostalni majstor za autogeno zavarivanje plinskih instalacija, neka mi se javi i sutra može početi raditi, samo da zavari dva vara pa ako zna raditi odmah mu dajem 2 tisuće eura plaću, gablec, alat i auto i sve i nek tera do mile volje”, izjavio je u svom stilu. On to naravno zna raditi, ali bi mu još jedan takav uvelike olakšao posao, jer radnika koji posjeduje te kvalitete vrlo je teško naći u našoj okolici”, poručio je Mato Jurišić.
Niti moždani udar ga nije zaustavio
Odluka o otvorenju vlastitog samostalnog obrta pala je 1. srpnja 2013. godine, na dan kad smo ušli u Europsku uniju. Iste godine doživio je moždani udar, no uspio se oporaviti i krenuti dalje.
“Sljedeći upečatljiv datum bio je 17. srpnja 2019., iz vrlo pozitivnog i vrlo negativnog razloga. Sin Ivan počeo je raditi uz mene i stvarno mu svaka čast što se sa nepunih 19 godina od početnih dana ozbiljno prihvatio posla. Nažalost, tog dana poginuo je moj najbolji prijatelj, građevinski limar Zdenko Tomić Bobaš“, kaže Mato, kome je obitelj najveći ponos i bogatstvo.
“Drago mi je da su mi djeca tu i da svaki dan skupa sjedamo za ručak i večeru, to mi je najveće bogatstvo. Slobodno vrijeme, koliko ga imam, prvenstveno volim provesti družeći se s mojom ekipom, primjerice obrtnička druženja, a znam ga provesti i gledajući TV. Ma pravo da ti kažem, najviše uživam u druženju, volim humor i viceve, zezanciju u krugu bliskih prijatelja i ta ležerna opuštena kućna druženja, to je baš gušt. Najponosniji sam na djecu, što mi je cijela obitelj na okupu, i na svoje dečke koji rade tako da ih svi hvale”, ispričao je Mato za Pakrački list.
