Postoji li u Hrvatskoj institucija koja uživa takvu razinu komfora kao Hrvatska obrtnička komora (HOK)?
Novac dolazi automatski. Članstvo je obvezno. Odlazak nije moguć. Konkurencija ne postoji.
A odgovornost?
Dok se obrtnici svakodnevno bore s rastom troškova, administracijom i nesigurnim tržištem, HOK već godinama uspješno opstaje u paralelnom svemiru – onom u kojem je dovoljno postojati da bi se naplaćivalo.
Ne treba se onda čuditi da organizacija već godinama izaziva nezadovoljstvo velikog broja obrtnika. Mnogi se pitaju što zapravo dobivaju zauzvrat i opravdava li HOK obvezni komorski doprinos koji se hrvatskim obrtnicima redovito naplaćuje.
U vremenu digitalizacije, umjetne inteligencije i mobilnih aplikacija koje rješavaju kompleksne poslovne procese, legitimno postavljamo pitanje: može li jedna kvalitetna aplikacija zamijeniti – ili barem ozbiljno konkurirati – radu Hrvatske obrtničke komore?
Što je uloga HOK-a danas?
Prema zakonu, Hrvatska obrtnička komora predstavlja interese obrtnika, sudjeluje u kreiranju propisa, organizira edukacije, savjetovanja i zastupa obrtnike pred državnim institucijama. Sustav je hijerarhijski organiziran kroz lokalna udruženja obrtnika, područne komore i središnjicu.
Svi obrtnici obvezni su plaćati komorski doprinos, bez mogućnosti izbora žele li uopće biti članovi Komore. Upravo ta obveznost najčešći je izvor nezadovoljstva – osobito kod onih obrtnika koji ne vide konkretne koristi od članstva.
Posebno je primijećeno da je u nekim važnim pregovorima s državom aktivniju ulogu preuzeo netko drugi, poput Glasa Poduzetnika (UGP) oko Fiskalizacije 2.0, dok je HOK ostao u pozadini. To dodatno potiče pitanje – ako netko drugi zastupa obrtnike učinkovitije, čemu obvezna Komora?
Porezna reforma: povijesna prilika koja je – propuštena
Nedavna porezna reforma trebala je biti trenutak u kojem će HOK opravdati svoje postojanje.
Ako već postoji organizacija koja mora zastupati obrtnike, onda je to upravo ovakav trenutak – kad se kroje pravila igre.
I što se dogodilo?
Obrtnici su jedini poduzetnici koje reforma ne samo da je zaobišla, nego ih je i dodatno financijski opteretila.
Dok su drugi poduzetnici rasterećeni, obrtnici su:
- ostali izvan stvarnih poreznih olakšica,
- dobili više troškova,
- i još jednom shvatili da nisu ravnopravan poslovni subjekt.
A HOK?
Propustio je priliku. Ili je nije znao iskoristiti. Ili – još gore – nije je ni pokušao iskoristiti dovoljno glasno i odlučno.
Ako Komora ne može osigurati da porezna reforma obuhvati i obrtnike, čemu ona točno služi?
Obrtnici su specifična kategorija poduzetnika i upravo bi zato trebali imati snažnog zastupnika.
No realnost je brutalna:
kad dođe reforma – obrtnici plaćaju više,
kad dođe kriza – obrtnici se snalaze sami,
kad dođe vrijeme za rasterećenje – netko drugi je prioritet.
Ako je HOK tu da „štiti interese obrtnika“, onda je porezna reforma savršen primjer kako se ti interesi nisu zaštitili.
Aplikacija koja ne šuti bila bi korisnija od Komore koja šuti
Zamislimo hipotetsku situaciju: postoji digitalna platforma koju koriste deseci tisuća obrtnika.
Ta platforma u realnom vremenu prikuplja podatke, mišljenja, probleme.
Jasno pokazuje: obrtnici ovom reformom gube.
Bi li takva platforma mogla šutjeti?
Teško.
A HOK jest.
Upravo tu dolazimo do ključne poante:
problem nije u tome da HOK nema alate – problem je u tome kako ih koristi.
Razlika između HOK-a i aplikacije je jednostavna:
Aplikacija bi morala biti “glasna” da bi opstala.
HOK ne mora.
Gdje je tu transparentnost?
Jedna od najvećih zamjerki HOK-u nije čak ni neaktivnost, nego netransparentnost. Obrtnici plaćaju, ali ne vide:
- jasne rezultate,
- mjerljive koristi,
- konkretne pobjede u njihovo ime.
U digitalnom svijetu to više ne prolazi. Ljudi žele znati:
- što plaćaju,
- zašto plaćaju,
- i što dobivaju zauzvrat.
Ako to ne mogu saznati – nepovjerenje je logična posljedica.
U normalnom tržišnom okruženju, takav „proizvod“ bi propao.
Ali HOK ne posluje na tržištu. On posluje na obvezi.
I dokle god je tako, neće biti stvarnog pritiska da se radi bolje, brže i u interesu onih koji sve to financiraju.
Što bi se dogodilo da obrtnici više nisu prisiljeni biti članovi?
Bi li HOK tada:
- bio glasniji kod porezne reforme?
- izborio da obrtnici ne budu jedini gubitnici?
- dokazivao svoju vrijednost konkretnim rezultatima?
Ako je odgovor „da“, onda je jasno da problem nije u nemogućnosti – nego u komforu.
Pitanje je i zašto obrtnici nemaju pravo izbora?
Zašto ne mogu birati:
- žele li biti članovi Komore,
- žele li alternativnu, digitalnu platformu,
- ili ne žele ništa od toga?
Institucija koja je korisna ne treba se bojati konkurencije.
Oni koje se boje, obično žive od prisile, ne od vrijednosti.
Što bi aplikacija mogla bolje već danas?
Jedna ozbiljno napravljena aplikacija mogla bi “bez zgrade” i upravljačkih struktura:
- jasno i razumljivo tumačiti propise,
- slati personalizirane podsjetnike za poreze i rokove,
- povezivati sve obrtnike međusobno, a ne samo formalno „na papiru“,
- pokazivati točno gdje ide svaki euro koji obrtnici uplaćuju.
I sve to bez obvezne članarine.
Razlika?
Aplikacija bi morala biti dobra da bi je ljudi koristili.
HOK ne mora.
Jedna kvalitetna aplikacija već danas može napraviti više za svakodnevni život obrtnika nego sustav koji postoji desetljećima, a nije se prilagodio vremenu u kojem živimo.
Budimo do kraja iskreni. Može li doista aplikacija zamijeniti HOK?
Formalno da. U stvarnosti još ne, sve dok HOK ima javne ovlasti – zakonsku ulogu i institucionalni položaj.
Ali sve se to može promijeniti preko noći. Političkom odlukom i donošenjem novog Zakona o obrtu, čije izmjene samo što nisu ugledale svjetlo dana.
Postoje brojna rješenja kako se obrtnike može osloboditi od preskupog, rastrošnog i neučinkovitog HOK-a — institucije koju je odavno pregazilo vrijeme.
I upravo je zato krajnji trenutak da država napokon kaže dosta.
Foto: Ilustracija
