Kada radiš odgovoran posao, napravi ga kao treba. Ne ofrlje, šlampavo, traljavo i površno kao što se to, očito, radi u Gradu Zagrebu.
Jesu li službenici koji su pripremali natječaj za zakup kućica na središnjem zagrebačkom trgu za ovogodišnji Advent prioritet dali onima koje građani i turisti cijene i poštuju, ljudima koji vlastitim rukama stvaraju unikatne suvenire?
Nisu.
Natječajem su omogućili da na Trgu bana Jelačića izlaže onaj tko ponudi više novca, o čemu smo pisali ovdje.
Može li mali proizvođač suvenira parirati onome tko uveze na tone jeftinih kopija iz Kine?
Ne može.
Čekali smo tri dana da nam iz Grada Zagreba odgovore na jednostavno pitanje, zašto u kriterijima natječaja nisu dali prioritet tradicionalnim proizvođačima suvenira.
Ipak princip tko jači, taj kači
Odgovor je stigao, a s njim i potvrda onoga o čemu smo prvi pisali.
Kućice za Advent nudili su po principu tko jači, taj kači.
Naime, u odgovoru Grada Zagreba jasno stoji kako je za njih najpovoljnija ponuda ona koja uključuje najviše novca:
„…Javnim natječajem su za prigodnu prodaju predviđena četiri mjesta na lokaciji Trg bana Josipa Jelačića.
Povjerenstvo za davanje površina javne namjene u zakup i na drugo korištenje javno je 4.6.2024. otvorilo pristigle ponude. Javni natječaj je još u tijeku, te će rezultati biti objavljeni po njegovom okončanju.
Kriteriji za podnošenje ponude na javni natječaj i odabir najpovoljnije ponude propisani su Odlukom o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene.
Navedenom Odlukom propisano je da ponudu može podnijeti fizička osoba obrtnik, pravna osoba, odnosno zajednica ponuditelja, za prigodnu prodaju rukotvorina, suvenira, božićnih ukrasa i domaćih proizvoda.
Sukladno spomenutoj Odluci, najpovoljnija ponuda je ona ponuda koja ispunjava uvjete javnog natječaja i sadrži najviši iznos jednokratne naknade koji ne smije biti niži od početnog iznosa naknade…“, piše, među ostalim, u odgovoru Grada.
Materijalno vs. nematerijalno
Netko bi rekao da u odgovoru Grada i u njihovoj „Odluci o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene“ tu ne vidi problem. Pa ionako živimo u kapitalizmu gdje se sve vrti oko materijalnog.
I to je točno.
Ali taj isti Grad svoje je licitare i njihove proizvode već stavio na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine.
I da bi te iste ljude sada stavio na vjetrometinu.
Bez jasnih kriterija u natječaju kojima bi prioritet za izlaganje proizvoda trebali imati proizvođači unikatnih proizvoda koji imaju vlastitu proizvodnju.
A ne da kod sata na Trgu gledamo ono što građani i turisti sve više preziru i što ‘za šaku dolara’ na tone svatko može naručiti iz Kine.
Loše suvenire izabrali još lošiji birokrati
Zbog tako ofrljeg, šlampavog, traljavog i površnog posla nekog znanog ili neznanog birokrata, izgubljenog u bespućima gradskog ureda, posljednji zagrebački licitari iz obrta Tomica Marica bilježe svoje zadnje dane.
A upravo ih je frekventna lokacija na Trgu bana Jelačića godinama držala na životu jer bave se takvom djelatnošću u kojoj novac samo povremeno ‘kapa’, za vrijeme manifestacija. Zahvaljujući dugogodišnjem izlaganju na središnjem zagrebačkom trgu uspjeli su zaposliti više radnika.
Nakon što je Grad na Trgu otkazao brojne manifestacije na kojima su prodavali svoje proizvode, obrt Tomica Marica ostao je na jednoj djelatnici. Tužnog srca razmišljaju kako će i njoj morati dati otkaz.
I zatvoriti obrt po čijim jedinstvenim medenjacima i licitarskim srcima Zagreb pamte turisti iz cijeloga svijeta.
